Uobičajeni postupak toplinske obrade čeličnih lijevanih dijelova

U skladu s različitim uvjetima grijanja i hlađenja, glavne metode toplinske obrade čeličnog lijevanja su: žarenje, redovito paljenje, obrada homogenizacije, kaljenje, popuštanje, obrada čvrste otopine, otvrdnjavanje taloženjem, obrada uklanjanja naprezanja i obrada uklanjanja vodika.
1. Žarenje: Žarenje je proces toplinske obrade za zagrijavanje čeličnog lijeva na Ac 3 iznad 20~30 stupnjeva, zadržavanje topline određeno vrijeme i hlađenje. Svrha žarenja je eliminirati stupčasti kristal, grubi izoaksijalni kristal, Wei tkivo i segregaciju dendrita kako bi se poboljšala mehanička svojstva lijevanog čelika. Ugljični čelik nakon tkiva za žarenje: podšaržni lijevani čelik je ferit i bezbiserni čelik, zajednički lijevani čelik je perlit, podšaržni lijevani čelik je bezbiserni i karbid. Za lijevanje čelika svih klasa.
2. Pozitivna vatra: Pozitivna vatra je proces toplinske obrade zagrijavanja čeličnog lijeva na 30~50 stupnjeva iznad temperature Ac 3, čineći ga potpuno austeničnim, a zatim hlađenja na statičkom zraku. Svrha žarenja je poboljšati organizaciju čelika tako da ima potrebna mehanička svojstva i kao priprema za kasniju toplinsku obradu. Postoje dvije razlike između procesa paljenja i žarenja: jedna je da je temperatura zagrijavanja viša; drugi je brže hlađenje. Čvrstoća žarenog lijevanog čelika nešto je veća od čvrstoće žarenog lijevanog čelika, a njegova biserna organizacija relativno je fina. Ugljični čelik i neki odljevci od legiranog čelika velike debljine i složenog oblika uglavnom se tretiraju redovitim žarenjem. Normalna vatra može eliminirati mrežasti karbid u ko-lijevanom čeliku i čeliku od lijevanog čelika kako bi se olakšalo sferizacijsko žarenje i može se koristiti kao pripremni tretman prije gašenja srednje ugljičnog čelika i legiranog konstrukcijskog čelika za pročišćavanje zrnatosti i jednoliku organizaciju, čime se smanjuje greške uzrokovane odljevkom tijekom kaljenja.
3. Kaljenje: Kaljenje je nakon zagrijavanja čeličnog lijeva do austenizacije (Ac. Ili Ac & # 8226; gore), da se ohladi nakon određenog vremena na odgovarajući način kako bi se dobio proces toplinske obrade martenzitnog ili bainitnog tkiva. Uobičajeno kaljenje hlađenjem vodom, kaljenje hlađenjem uljem i kaljenje hlađenjem zrakom. Nakon kaljenja, čelični lijevani dijelovi trebaju biti kaljeni na vrijeme kako bi se eliminirao napon kaljenja i postigla potrebna sveobuhvatna mehanička svojstva
Glavni parametri procesa kaljenja čeličnih lijevanih dijelova:
(1) Temperatura kaljenja: temperatura kaljenja ovisi o kemijskom sastavu lijevanog čelika i odgovarajućoj kritičnoj temperaturnoj točki. U principu, temperatura kaljenja Ac. Iznad 20 ~ 30 stupnjeva, često se naziva potpuno gašenje. Koanaliza i preljev čelika u Ac. Gore navedeno kaljenje na 30~50 stupnjeva je takozvano subkritično kaljenje ili kaljenje u dvofaznom području. Ovo kaljenje se također može koristiti za subcoanalysis čelik, dobiveno tkivo je tanje od općeg kaljenja, pogodno za žilavost niskolegiranog čelika za lijevanje.
(2) Sredstvo za kaljenje: svrha kaljenja je postizanje potpune organizacije martenzita. Iz tog razloga, brzina hlađenja lijevanja pri kaljenju mora biti veća od kritične brzine hlađenja lijevanog čelika. Inače se ne može dobiti martenzitno tkivo i njegova odgovarajuća svojstva. Međutim, visoka brzina hlađenja lako uzrokuje deformaciju ili pucanje odljevka. Kako bi se istovremeno ispunili gornji zahtjevi, odgovarajući medij za gašenje mora biti odabran u skladu s materijalom odljevka ili drugim metodama hlađenja (npr. stupnjevano hlađenje). U rasponu od čelika od 650 ~ 400 stupnjeva, tako da se odljevak treba hladiti na ovoj temperaturi tijekom kaljenja. Ispod Ms točke očekuje se usporavanje hlađenja kako bi se spriječila deformacija ili pucanje uslijed kaljenja. Medij za gašenje obično koristi vatru, vodenu otopinu, ulje i zrak. U stupnjevano kaljenom ili